Povreda skočnog zgloba

Ozljeda skočnog zgloba

Ozljeda skočnog zgloba sa 15% zastupljenosti, predstavljaju najčešće ozljede u sportu. Pri tome 85% ozljedea predstavlja uganuće sa lezijom vanjskih ligamenata koji nastaju pri mehanizmu izvrtanja ( inverzije ) stopala.

Ozljeda unutrašnje ( medijalne ) strane skočnog zgloba je mnogo rijeđa i zastupljena je sa oko 3% . Subjektivne tegobe koje se javljaju pri tom su bol sa vanjske strane zgloba, otok najčešće praćen hematomom i otežan oslonac na ozljeđenu nogu.

Što čini skočni zglob i zbog čega je toliko bitan?

Stopalo je jedno od složenijih dijelova lokomotornog aparata. Prednji dio stopala sastoji se od 5 metatarzalne kosti, a na vrhovima se nalaze falange (kosti koje formiraju nožne prste).

skočni zglob

Glavna uloga im je da osiguraju tijelu ravnotežu pri hodanju i trčanju.

Gornji dio stopala je skočni zglob (articulatio talocruralis - ATC). To je pregibni zglob. Predstavlja spoj donjih (distalni) krajeva dviju kosti potkoljenice (tibia et fibula) i tijela skočne kosti (talus).

Veći broj ligamenata povezuje ove kosti istovremeno ojačavajući fibrozni dio zglobne kapsule.

Unutrašnju vezu ATC čini lig. deltoideum koji je sačinjen od 4 dijela tj. kraka ( pars tibionavicularis, pars tibiocalcanearis, pars tibiotalaris anterior, pars tibiotalaris posterior ), dok vanjsku vezu ATC čine tri ligamenta : lig. calcaneofibulare, lig. talofibulare anterius i lig. talofibulare posterius.

U skočnom zglobu je moguće da se stopalo savije na gore (flexio) i na dole ( extensio ) i s jedne na drugu stranu.

Složena građa i višestruka funkcija zgloba su otežavajući momenti pri nastanku ozljede.Ozljeda može biti prije svega ozljeda ligamenata. Mehanizam nastanka ozljede vam nećemo opisivati.

Uslijed prenapregnutosti najčešće dolazi do istegnuća odnosno nategnuća ( distensio ) ligamenta.

Sile naprezanja ne prelaze granicu elastičnosti ligamenta, a dolazi samo do pucanja kapilarnih krvnih sudova, prolazne slabosti u funciji ligamenta i poremećaja u inervaciji. Rezultat ovakvog tipa ozljede ligamenta je bol sa lokalnom povišenom temperaturom, otokom i poremećajem funkcije zgloba. Jednostavno dolazi do jake upale u mekim tkivima zgloba.

Kada sila opterećenja prelazi granicu elastičnosti ligamenta, njegove niti počinju pucati. Tada govorimo o laceraciji ili parcijalnoj rupturi a bol i otok su mnogo jači i uglavnom su praćeni hematomima. Ako ligament puca po čitavoj širini govorimo o rupturi ligamenta. Ruptura je najčešće praćena i oštećenjima zglobne kapsule, pokrovnih hrskavica a nije rijetkost da dolazi i do frakture neke od kostiju stopala.

U stanju kad stopalo gubi svoju statiku ( uvrtanje, izvrtanje, pomeranje napred ili nazad sa ili bez rupture ligamenata ) govorimo o uganuću skočnog zgloba. Ovo je najčešći oblik povređivanja skočnog zgloba bez obzira da li se radilo o sportskim povredama ili o povredama uopšte. U ove povrede su uključeni i prelomi maleolusa.

Dijagnoza ozljede skočnog zgloba

Pravilno liječenje podrazumijeva precizno postavljenu dijagnozu. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, RTG snimka skočnog zgloba, ultrazvučnog snimka mekih tkiva stopala i po potrebi artrografije, artroskopije i MR-a stopala. Bez točne dijagnoze pristup liječenju ne može biti adekvatan. Najčešće greške se prave u sportskim klubovima gdje maseri ili terapeuti na osnovu svog iskustva postave dijagnozu.

Liječnici ( ortopedi, fizijatri, specijalisti sportske medicine i dr. ) se pri tom zaobilaze i najčešće se i ne učine diferencijalno dijagnostičke metode i ne potvrdi točna dijagnoza. Nakon toga je liječenje produženo, česti su recidivi ( ozljede se lako obnavljaju ) a i sekvele ( posljedice ) za sportaše su mnogo ozbiljnije.

Da bi shvatili ozbiljnost ove primjedbe navešću slijedeće Veličina otoka i hematoma je najčešće u odnosu sa stupnjem težine ozljede. Palpacijom ( opipavanjem ) bolnih mjesta dobije se precizan orijentir koji je ligament oštećen. Dodatnim pregledom se isključi mogućnost prijeloma pete metatarzalne kosti, proksimalne fibule kao i oba maleolusa.

Nedovoljno stručni i iskusni terapeuti ali i liječnici, ne zapaze da je 4 od 5 uganuća povezano i udruženo sa lezijom (oštećenjem) nervnih struktura potkoljenice (npr. nervus peroneus communis ili n. tibialis posterior).

Istovremeno, pri pregledu se ispituje i gleda samo povrijeđena noga, a zdrava ne. Pri tom ispitivač dolazi do mnogih pogrešnih zaključaka. Kako ovo nije udžbenik ili zamjena za njega zaustaviću se na ovom nivou objašnjenja.

Kako liječiti ozljede skočnog zgloba?

Liječenje zavisi od stupnja oštećenja zgloba. Osnovni princip je da se spriječe krvarenja i smanje otoci. Smanjenjem krvarenja smanjuju se sekundarni upalni procesi, a smanjenjem otoka osigurava se normalizacija protoka i ubrzava se oporavak.

Imobilizacija zgloba spriječava dalnje oštećenje povrijeđenih mekotkivnih struktura zgloba priije svega ligamenata. Blokade u cilju bržeg oporavka su prečica prema brzom završetku sportske karijere.

Principijelno liječenje ima tri faze:

  • Prva faza – liječenje akutnog stanja primjenom RICE metode ( Rest / mirovanje, Ice / led, Compression / kompresija, Elevation / elevacija ) u prvih 48 do 72 h.
  • Druga faza – u zavisnosti od stupnja povrede kombinira se imobilizacija, bandažiranje, fizikalna terapija i jačanje stabilizatora skočnog zgloba. Vježbe moraju biti limitirane granicom bola i ne ide se preko toga. Cilj vježbi je vraćanje funkcionalne osposobljenosti zgloba
  • Treća faza – započinje u momentu nestanka otoka i bola. Intenziviraju se vježbe ( kineziterapija ) i isključuje na minimum lokalna primjena analgoantireumatika. Oprezno se vraća sportaš na teren uz preporuku da se skočni zglob jedno vrijeme bandažira ili primenjuje kinesio taping.

Preporuka sportašima je da ne žure na borilišta prerano. Obnavljanje ozljede( recidivi ) su tad vrlo česti. Kod ozljede I stupnja moguće je pravilnim liječenjem postići oporavak od 0 do 5 dana. Ozljede II stupnja zahtjevaju liječenje od 7 do 14 dana. Za ozljede III stupnja vrijeme povratka na teren i izlječenje se očekuje od 21 do 35 dana.

Procjena spremnosti sportaša za povratak na teren se određuje na slijedeći način:

  1. ne postoje bolovi ni u mirovanju ni pri pokretu,
  2. postignut je pun obim pokreta u zglobu,
  3. u usporedbi sa zdravom nogom ozlijeđena je vratila 90% snage mišića,
  4. otklonjen strah kod sportaša od obnavljanja povrede.

Po povratku na teren preventivno se preporučuje upotreba dinamičkih ortoza ili bandažiranja i do mjesec dana. Održavanje elastičnosti i snage mišića uz pravilno zagrijjavanje je od presudne važnosti za rekovalescenta. Preporučuju se i suplementi na bazi kolagena u cilju potpunijeg i boljeg oporavka. Na tržištu su se suplementi Geladrink-a  pokazali kao najkorisniji i najkompletniji.

Ovaj tekst nije zamjena za stručnu medicinsku pomoć. To je samo pomoćno sredstvo prema što bržem i potpunijem rješavanju vaših problema.

Autor:  dr. Siniša Berić  ,
spec. fizikalne medicine i rehabilitacije

 

Budite informirani o novostima
Ove stranice koriste tzv. kolačiće (cookies) kako bi osigurale bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći naše stranice slažete se s korištenjem kolačića.