Ahilova tetiva - povreda i terapija

Ahilova tetiva - povreda i terapija

Često imate priliku u razgovoru čuti kako nekoga muči Ahilova tetiva. Što je to i zašto je toliko bitna za naše tijelo?

Šta je ahilova tetiva?

TTo je tetiva koja se nalazi na zadnjoj strani potkoljenice. Povezuje mišiće lista ( m. gastrocnemius medialis, m. gastrocnemius lateralis, m. soleus i peronealne mišiće ) za petnu kost. Ima ogroman značaj u procesu trčanja tj. kretanja. Najsnažnija je tetiva u tijelu čovjeka, a dugačka je oko 15 cm.

Zbog čega je ahilova tetiva toliko značajna?

Zbog činjenice da mišići lista preko nje rotiraju stopalo oko skočnog zgloba istovremeno omogućavajući razne položaje stopala. Na taj način nam je omogućeno stajanje na prstima, odraz pri trčanju kao i skakanje

Kad nastaju problemi sa ahilovom tetivom ?

Prve tegobe osjećaju ljudi koji imaju spuštene svodove stopala, tj. ravna stopala. Kod ravnih stopala postoji prenapregnutost plantarne aponeuroze stopala. To utječe na stalnu zategnutost ahilove tetive i direktno dovodi do kronične upale tetive.

Sljedeće što je bitno znati je da uslijed treniranja u neadekvatnim uvjetima, na tvrdim podlogama ( zaleđena zemlja, umjetna trava, beton ... i sl. ) i
kada se pretjera s trenizima, javlja bol kao posljedica upale tetive. Najčešće se javlja kod sportaša trkača i kod amatera koji prije ulaska na sportske terene ne obrate
pažnju na kvalitetno zagrijavanje.

Povrede ahilove tetive

Dvije najčešće povrede tetive su:

  1. Upala
  2. njeno pucanje ( ruptura )

Povrede ahilove tetive se češće događaju poslije 30-e godine života

Fizički aktivne osobe u većem postotku imaju tegobe u tetivi bliže mišiću, dok se kod fizički manje aktivnih osoba te tegobe lociraju bliže spoju ili na samom mjestu pripoja na petnoj kosti.

ahilova tetiva

Oboljenja kao što su reumatske bolesti ili osteoartritisi (loša cirkulacija ili ubrzano propadanje hrskavica) daju tegobe bliže petnoj kosti.

Vrhunski sportaši procentualno imaju češće probleme s rupturama (pucanjem) tetive kao posljedicom prevelikog opterećenja

Smatra se da od 5% do 33% sportaša prije djelomičnog ili potpunog pucanja tetive osjete bol u listu potkoljenice nakon napornog treninga koji najčešće prenapregnu. Ovo navodim zbog minimiziranja upozorenja koje samo tijelo sportaša šalje.

Umjesto da se tada jave doktoru, sportašii najčešće odu k nekom maseru ili još gore raznim nadridoktorima i kostolomacima. Ne shvaćaju da pri tom ne samo što ugrožavaju svoju sportsku karijeru, ugrožavaju i svoje zdravlje u cjelini.

Upala ahilove tetive može zahvatiti srednji dio tetive ili se javiti na mjestu njenog vezivanja za kost pete. Najčešći uzrok upale je pretjerano naprezanje koje dovodi do toga da se mikrorupture u tkivu tetive skupljaju do momenta dok ne počne sam upalni proces.

Kao kod svake upale javlja se bol koja se s vremenom pojačava uz oticanje, povišenje lokalne temperature, crvenilo i otežano kretanje. Često se događa da tetiva boli ujutro poslije buđenja ( karakteristično za osobe sa spuštenim svodovima stopala i povećenom tjelesnom težinom ), a bol se obično smanjuje poslije nekoliko koraka.

Na bolnoj tetivi se često javlja i zadebljanje koje se može i opipati.Upale se liječe mirovanjem, fizikalnim tretmanima i lokalnom aplikacijom analgoantireumatika.

Najčešća greška koja se javlja kod liječenja upale tetive je primjena intenzivnih ručnih masaža ili u zadnje vrijeme primjena "shock wave" terapija kojima se ne tako rijetko dovede do pucanja tkiva tetive tj. dolazi do parcijalne rupture tetive.

Povratak fizičkim aktivnostima ( ako nije bilo komplikacija ) se očekuje nakon 2 do 3 tjedna ( ovisi o stupnju pripremljenosti sportaša prije pojave boli ).

Pucanje ahilove tetive može biti:

  1. Djelimično (parcijalno)
  2. Kompletno (u potpunosti)

Obično se javlja poslije manje povrede ili neliječene upale.
Može se javiti i iznenada kod vrlo velikih naprezanja tj. opterećenja ahilove tetive

Dijagnoza povrede ahilove tetive

Dijagnoza se postavlja:

  1. fizikalnim pregledom
  2. ehosonografskim (ultrazvučnim) snimanjem tetive.

Liječenje povrede

Parcijalno pucanje tetive se liječi:

  1. imobilizacijom
  2. fizikalnim terapijama.

Prilikom potpunog pucanja tetive potrebno je u što kraćem vremenskom periodu uraditi operaciju i postaviti nogu u gipsanu imobilizaciju.

Po završetku operativnog liječenja tj. skidanja gipsa započinje se s rehabilitacijom koja podrazumijeva fizikalne procedure s posebnim obraćanjem pažnje na kineziterapiju.

Kineziterapija je individualna sa stalnom prisutnošću terapeuta. Ima za cilj kako savladavanje postimobilizacijskih kontraktura tako i istezanje tetive te jačanje i revaskularizaciju mišića potkoljenice u cjelini.

Unaprijed pripremljeni programi ( s definiranim vremenom i intenzitetom napora koji se primjenjuje u vježbanju ) mogu dati kontraefekt pa čak i obnoviti povredu tetive. Intenzivnija fizička aktivnost nakon operativnog zahvata ( da pri tom nije bilo dodatnih komplikacija i da je do operacije došlo u najkraćem mogućem roku ) uz dobru rehabilitaciju se očekuje za 3 do 6 mjeseci od zadobivene povrede.

Autor: dr. Siniša Berić,
specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije

 

Budite informirani o novostima
Ove stranice koriste tzv. kolačiće (cookies) kako bi osigurale bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći naše stranice slažete se s korištenjem kolačića.