Bolest kičmenog stuba je bolest modernog doba i direktna posledica modernog načina života. Svaki treći bolesnik u našim ambulantama se žali na bol u kičmi ( leđima ) ili u nogama, koji često potiče iz kičme.

Bolest kičmenog stuba

Bolest kičmenog stuba je bolest modernog doba i direktna posljedica modernog načina života. Svaki treći bolesnik u našim ambulantama se žali na bol u kičmi (leđima) ili u nogama, koji često potiče iz kičme. O bolesti možemo da govorima od trenutka kad se javi bol ili neki drugi oblik tegoba.

Promene na kičmenom stubu u početku ne daju tegobe. Zbog toga je bitno što više znati o ovoj bolesti.

Cilj ovog teksta je da vam objasnim zašto nastaju tegobe i kako se one mogu spriječiti, ukloniti ili bar ublažiti.
Najbitnije što morate razumjeti je da ste vi sami sebi jedini ljekar dok je ljekar samo vaš konsultant. Ne može ljekar umjesto vas ići na liječenje, svakodnevno praktikovati vježbe, zdravo živjeti kontrolisati tjelesnu težinu i slično.

Zadatak ljekara je smanji bol i subjektivne tegobe a pojedinac – pacijent je taj koji mora da promjeni svoj dotadašnji način života i naravno sprovede preporučenu terapiju. Ono što mora, svako ko traži pomoć, da zna je da ako pravi jedne te iste postupke dolazi do istih rezultata.

Uzrok bolesti kičmenog stuba

Uzrok tegoba vezanih za kičmeni stub uglavnom leži u modernom načinu života. To počinje u najranijem životnom dobu. Bebe umjesto dobrih krevetaca dobijaju premekane postelje.
Umjesto ravnih postelja leže u nosiljkama koje su ulegnute u nekom nedefinisanom poluležećem položaju.

Sljedeća greška roditelja nastaje iz želje da njihovi najdraži što prije prohodaju. Ostavljaju ih u dubak ili druge oblike hodalica. Kičma umjesto da se razvija, zbija se i nabija, krivi i deformiše.

kičmeni pršljenovi

Umjesto pravilnog prenosa težine tijela na stopalima i razvoja pravilnih nogu i tabana dobijamo dječicu sa X ili O nogama, slabih nožnih mišića, ravnih deformisanih tabana. Umjesto pravilnog hoda ta djeca imaju oslonac na vrhovima prstiju. Umjesto hoda unaprijed ona znaju samo da se odgurnu unazad.

A trebalo je samo djecu ostaviti da dovoljno dugo puze i hodaju četvoronoške dok njihova kičma ne bude spremna za ispravno sjedenje i uspravan hod.

Šta tek reći o obući. Mamama koje obuvaju obuću starije braće i sestara svojoj djeci zbog nemaštine mogu shvatiti, ali majke koje zbog pomodarstva oblače malim princezicama štikle i slično. Šta reći ?

Dugotrajno sjedenje za kompjuterima u predškolskom uzrastu vode u poremećaj vida, poremećaj strukture kičmenog stuba, slabost mišića i otuđenost. Gdje je igra, radost druženja, sposobnost komunikacije, razvoj socijalne inteligencije, razvoj fizičkih predispozicija za sport i zdrav život.

Školski sistem koji od djece zahtjeva nošenje teških torbi, sa neprilagođenim nastavnim programima iz kojih proističe dugotrajan neprirodan prisilan položaj pri sjedenju bez aktivnog odmora doprinosi poremećajima u razvoju kičmenog stuba.

Na sve to dodajte roditelje, koji gurajući svoju djecu u ekstremne napore sve u cilju vrhunskog uspjeha bilo u sportu bilo u umjetnosti ( sviranje, balet i sl. ), liječe svoje komplekse i neuspjehe. Iz djetinjstva izlazimo sa problemom „slabe kičme“ koji sami kroz dalji život pojačavamo. Za sve nalazimo vrijeme osim za sebe.

Kako spriječiti, a kako liječiti?

Kad se suočimo sa bolom tražimo rješenje preko noći kroz gomilu pilula, preko raznih pomagala (kosmodisk i sl.) i raznih „kostolomaca“ koji nude lako i brzo rješenje za vaš problem. Evo nešto novo. Preko kratkog opisa šta je kičma i kako funkcioniše do onog šta činiti da ne dođe do problema kao i šta uraditi ako dođe do problema.

Kičma funkcioniše kao jedna kost iako je sastavljena od većeg broja pršljenova. Postoji pet grupa pršljenova:

  • 7 vratnih ili cervikalnih,
  • 12 grudnih ili torakalnih,
  • 5 slabinskih ili lumbalnih,
  • 5 sakralnih i
  • 4 do 5 kokcigealnih ili repnih pršljenova.

Između pršljenova se nalaze diskusi. Disk ima oblik automobilske gume. Sa strane je ograničen hrskavičavim pločama, oivičen fibroznim prstenom građenim od vezivnog tkiva ( anulus fibrosus ) i ispunjen je masom koja podseća na želatin ( nucleus pulposus ).

Ovo unutrašnje jezgro je sačinjeno od 80% vode i ponaša se kao vodeni jastuk, apsorbujući pritiske kojima je izložen kičmeni stub.

Pokretljivost kičmenog stuba obezbjeđuju pršljenski zglobovi. Nalaze se između vratnih, torakalnih i lumbalnih pršljenova. Sakralni pršljenovi su srasli u jednu kost - krsnu ( os sacrum ) a repni su srasli u drugu kost – trtičnu ( os coccygis ). Ove dvije kosti čine dio karlice.

Uz pršljenske zglobove ključnu ulogu u pokretljivosti kičmenog stuba čine ligamenti ( ligg. Longitudinale dorsalae, ligg. Longitudinale ventrale, intratransverzalni ligamenti – ligamenta flava, supraspinalni i intraspinalni ligamenti ).

Uz pokretljivost oni su odgovorni i za stabilnost i elastičnost kičmenog stuba kao i za uspravan stav tijela. Za naš uspravan stav možemo da zahvalimo uz ligamente i jakim leđnim mišićima koje jednim izrazom zovemo paravertebralna muskulatura – PVM.

Sa strane gledano kičmeni stub izgleda kao spojena dva slova S. Te krivine zovemo cervikalna odnosno lumbalna lordoza i torakalna kifoza. Ispravljanje tih krivina u pravu liniju predstavlja jedno od bolesnih stanja kičme. Gledano s prednje ili s zadnje strane kičma je jedna prava linija. Ako ovde dođe do bočnih krivljenja kičme govorimo o drugom bolesnom stanju kičme – skoliozi.

Dozvolite da u ovom trenutku navedem i druge uzroke oboljenja kičme.

  • degenerativne promene na disku ( osteohondroza, discus hernija, spondyloarthroza, bulging disca)
  • urođeni deformiteti kičmenog stuba (torticolis, spina bifida)
  • tumori – benigni tj dobroćudni i maligni tj. zloćudni
  • povrede kao što su istegnuća, prelomi, iščašenja
  • spondiloza
  • upalne bolesti
  • bolesti krvnih sudova
  • psihogeni faktori

Najdominantnije i najčešće su degenerativne bolesti kičmenog stuba.

O svakoj grupi oboljenja kičmenog stuba kao i o nekim karakterističnim problemima (na pr. Lumboischialgiae) pisaćemo detaljnije u nekom od narednih tekstova.

Kičmu mladom održava kretanje i fizička aktivnost. Fizička aktivnost prilagođena godinama i opštem zdravstvenom stanju je najbolja preventiva. Takođe za zdravu kičmu je bitno kontrolisati telesnu težinu.

Ukoliko osetite tegobe vezane za kičmeni stub obratite se svom lekaru koji će vas usmeriti na pravilno lečenje. S obzirom na kompleksnost kičmenog stuba ne pokušavajte sami da se lečite, a još manje da se obraćate nestručnim licima za pomoć.

Autor:  dr.   Siniša   Berić
spec. fizikalne medicine i rehabilitacije

 

Saznajte novosti
Kolačiće (Cookies) koristimo kako bi sajt bio funkcionalan. Korišćenjem našeg sajta, slažete se sa "Uslovima korišćenja" i "Politikom privatnosti" .
Više informacija Prihvatam